At last!

Vēnī, vīdī, vīcī

Dodjoh, pricah, uzeh vizu!

Inace dobio sam vizu, i nisam uopste u nekoj euforiji, mislim da bi mi bilo lakse da je nisam dobio!
Frka mi je da idem!
Ne zbog Amerike i straha od nje, da ga ima ne bih se ni prijavio, ali mi je frka zbog devojke, prijatelja...
Meni je sjajno i ovde iako zivim zivot kakav zivim jer znam da postoje ljudi koji zive mnogo gore nego ja!

Sjajno je obici Ameriku i videti kako funkcionise sistem, usavrsiti jezik, proputovati..., ali otici tamo da bi probao da "uspes" u zivotu nije mala stvar, pa me zato i hvata frka!


Odoh sad OFF TOPIC, ali dobro!

By the way

Razgovor u ambasadi je protekao sjajno!
Nasmejani i ljubazni sluzbenici, koji te svojim raspolozenjem krajnje opuste ako imas tremu da zaboravis da si dosao po vizu!
Pitanja krajnje laka!





Hello!
How are you?
What's your job?
How long do you work
What are you going to work?
Have you finished training for lifeguard?
Where?
Do you know to swim?
Do you have any family in USA?
Are you gonna come back in Serbia?


SMILE SMILE SMILE SMILE


Come tomorrow to pick up you passport!

Bye!




I to je bilo sve!
Sve ukupno 1 min.



Fora je biti opusten i samouveren!
Posle drugog pitanja uveliko su te provalili za jezik i to je to!
Ostatak pitanja te pitaju dok stikliraju tvoje papire i vec lepe broj na tvoj pasos!